DruštvoTema danaНекатегоризовано

U Srbiji vlada neopravdan strah od javno-privatnog partnerstva

ZAJEČAR, (IST Media) O konceptu javno-privatnog partnerstva, u Srbiji postoji mnogo zabluda ali je najveća kada ga izjednačavaju sa privatizacijom.

 

„Javno-privatno partnerstvo to nije. Postoje i teorijski i praktični argumenti koji govore u prilog tome, ali suštinski privatizacija znači da se čitav resurs, ekonomski ili prirodni prenosi trajno u ruke privatnog partnera. Kod javno-privatno partnerstva taj prenos je prvo vremenski ograničen, prema našem zakonu do 50 godina, ali uglavnom kraće i to vreme mora da bude obrazloženo u predlogu projekta“, pojašnjava Predrag Cvetković, profesor Pravnog fakulteta u Nišu.

 

On naglašava da je u slučaju privatizacije u osnovni privatni interes, dok je kod javno-privatnog partnerstva ključni interes javni.

 

Profesor Cvetković: Izjadnačavanje javno-privatnog partnerstva i privatizacije ima političku pozadinu
Profesor Cvetković: Izjadnačavanje javno-privatnog partnerstva i privatizacije ima političku pozadinu

„Suština je da javno-privatno partnerstvo ne može da se izjednači sa privatizacijom, a sve primedbe koje idu u tom pravcu su uvek politički motivisane. Ja ne ulazim sada u dubinu i razloge tih protivljenja, ali po svoj prirodi to izjednačavanje nikada nema neki racionalni osnov, niti obrazloženje, već ima neku političku pozadinu“, rekao je on uoči predavanja/radionice o javno-privatnom partnerstvu, koji je za predstavnike opština i gradova održan u Zaječaru, u organizaciji Regionalne agencije za razvoj istočne Srbije.

 

Tema javno-privatnog partersva je inače već pet godina aktuelna u srpskoj političkoj, pravnoj i ekonomskoj javnosti. Pošto se radi o institutu koji je relaivno nov u našoj zemlji, prirodno je da je stav prema javno-privatnom partnerstvu konzervativan. Ipak neke opštine su jako dobro iskoristile ovaj model, kao u slučaju Pirota.

 

„Komijsija za javno-privatno partnerstvo je već odobrila čitav niz projekata javno-privatnog partnerstva. Primeri dobre prakse se tiču upravo ovih jednostavnijih projekata, na primer grejanje na biomasu u opštini Pirot, gde su određene škole zamenile kotlove na lož ulje kotlovima na biomasu. Tu su i projekti gradskog javnog prevoza u pojedinim lokalnim samoupravama“, podseća profesor Cvetković.

 

On naglašava da postoje i jednostavniji projekti gde je bilo moguće da se u kratkom vremenskom roku, sa raspoloživim resursima koji postoje kod lokalnih samouprava oni realizuju.

 

„Ono što je važno je da primeri dobre prakse iz Srbije mogu da budu baza za analizu i za korišćenje i u drugim sektorima, pri čemu ne treba smetnuti sa uma da je svaki projekat priča za sebe, zbog toga što svaka lokalna samouprava ima svoje konkretne okolnosti, ekonomske, socijalne, geografske, kulturne. To znači da nije moguće da se jedan koncept javno-privatnog partnerstva, koji je bio primenjiv u jednom okruženju, automatski implementira u okruženje druge lokalne samouprave. Svaki projekat javno-privatnog partnerstva je, kako mi to volimo da kažemo, otvorena priča i kuća koja se gradi od temelja“, kaže ovaj stručnjak.

 

raris-3

Predstavnici opština i gradova istočne Srbije dobili korisne informacije o javno-privatnom partnerstvu

 

Pojašnjava da je suštinski javno-privatno partnerstvo model uključivanja privatnog kapitala, novca i resursa u javne poslove. Uvek kada je reč o takvoj situaciji postoji odeređena rezerva i sumnja da će ta vrsta partnerstva između privatnog kapitala i javnog sektora rezurtirati nečim što je adekvatno unapređenje javnog interesa.

 

„Javno-privatno partnerstvo je tu da ostane, bez obzira na sve rezerve koje prema njemu postoje. Postoji jasna ekonomska potreba države za privatnim kapitalom, jer država Srbija svakako nema para, ali to je koncept koji važi i u svim razvijenim zemljama regiona. U našem reguinu Zapadnog Balkana koncept javno-privatnog partnerstva već ima određenu tradiciju“, objašnjava profesor Cvetković.

 

raris-2

 

On kaže da, kada se radi o Srbiji, ono što je opšti stav svih koji se bave ovom materijom, je da treba početi sa jednostavnim projektima, koji nisu toliko zahtevni u smislu sredstava i u smislu pripreme projekta.

 

„To recimo može da bude javni prevoz, javno osvetljenje ili energetska efikasnost zašta je ministarstvo energetike donelo modele ugovora upravo za projekte iz oblasti javno-privatnog partnerstva. To lokalnim samoupravama umnogome olakšava pristup ovom sektoru. Kada se izvede baza znanja iz ovih jednostavnijih projekata, onda se otvara prostor da se same lokalne samouprave, ali i sama država, koja često ima deficit znanja u odnosu na privatnog partnera, dobiju viši nivo kompetencije i mogućnost ulaska u složenije projekte.

Sadržaj sa sajta može se preneti samo uz poštovanje USLOVA KORIŠĆENJA

Povezani postovi

NUNS: Aleksandar Milikić krši Zakon o javnom informisanju i medijima

Ist Media

Veći računi za Telekomove korisnike: Da li su građani pravovremeno obavešteni i koje su im opcije?

Jelena Trajković

Studenti Tehničkog fakulteta u Boru pozivaju na protestnu šetnju u nedelju

Jelena Trajković
X